Zvonimir Majdak

Zenski Bicikl Zvonimir Majdak

..". Zapravo nikad nije bilo cvrsto odluceno da ce Ivica studirati samo zato sto pohadja gimnaziju i sto mu se otac, za razliku od svoga oca, ne bavi poljodjelstvom i sto ga svaki dan boli glava. Sve je to bilo u zraku, visilo... Pretpostavljalo se... Prilike ce se poboljsati. Sestra ce biti udomljena. Na ledjima roditelja ostat ce jos samo sin, a to je nesto drugo. Medjutim, sestra je bila i bez zaposlenja i bez muza. S njim se racunalo, ali je trenutacno marsirao u Tetovu. I zracna udaljenost je velika, a kamoli zeljeznicom! Izmjena pisama na toj relaciji bijase najcvrsca veza i jos jedino jamstvo da zarucnik misli ozbiljno. Premda, kad se vrati iz vojske... Tko zna sto mu moze puhnuti u glavu?! Ivica se potajice nadao da ce otac smisliti neku racunicu na osnovi koje ce ga poslati. Uzdao se u njegove blagajnicke sposobnosti. Bit ce tesko, ali ce na kraju sve ispasti dobro. Bar za skroman pocetak. Glavno je krenuti s mrtve tocke. Sasvim slucajno ta se mrtva tocka zove Banovdar... Bijase to trenutak kad mu se svaki nastavak i misljenja i kretanja u bilo kojem smjeru cinio nepodesan, namjesten, ishitren. Kako da se ponasa mladic koji je gajio stanovite nade, i onda u prenesenom znacenju saznao da ne moze racunati s odlaskom na studije, jer je to preskupo za njegovu porodicu? Kako da zamislja svoju buducnost kad je, htio - ne htio, sve gradio na cinjenici da ce jednog dana biti covjek s titulom? Perspektiva se naglo suzila, vidi joj dno: zivot u Banovdaru i sve ostalo sto uz to ide..."